U Vitez, 200-tinjak kilometara udaljen od Mostara i dvadesetak udaljen od Zenice, dolazimo nas 40-tak tri i po sata prije utakmice. Prolazimo gradom što hrvatskim, što muslimanskim dijelom (nesvjesni gdje je ta granica), usput uzimamo rekvizite od nakvih kvazi mudonja ne dirajući ih.
Sjedimo u kafani na raskrsnici nekoj sve dok nije nestalo pive, od Robijaša ni traga ni glasa. 40-tak min prije utakmice polazimo prema stadionu, ispred nas dolazi neko policijsko auto, priča ko formirala se grupa suparničkih navijača, nemojte da bude nereda
Na nekih dvjesto metara ispred stadiona valjda u tom 'muslimanskom dijelu', dok se u korteu približavamo ispred nas ispada grupa od otprilike sto suparničkih navijača, prvo se oni pokušavaju ko nešto zaletit, ali u brzoj protuakciji
Ispred stadiona oni staju na parkiralištu, šljunčanom, počinju bacat kamenje i to traje desetak minuta, mi se još nalazimo na ASFALTIRANOJ cesti i uzvraćamo tek onim što su nam oni (s parkirališta) poslali. Uspjevamo dio njih, onih malo hrabrijih, povlačenjem za 20ak metara(famozni lažnjak
Mi i dalje ostajemo 'u crti' (počeli su se i sklekovi radit
Oni jednom nešto pokušavaju ko prodor neki, ali njihov veliki vođa im neda da idu i da se tuku
Epilog, 7 naših na šivanju, od toga sve osim jednog rane od kamenja (tocnije HEGA).
Eto ukratko, citam gluposti da smo mi njih napali skupa s domacim stanovnistvom, kretenizam obicni. Radije nek pozdrave onog lokalnog baju sto je na nas pistolj potezo i onog čiču sto se s njima ko bio dok nije dobio po pači tako da dva dana nece doc sebi.
Nadamo se da ćemo robijaše vidjeti nekad južno od ivan planine bez odreda specijalaca iz tri zupanije.
Tumbamo se niz brdo...

Sign In
Register
Help
This topic is locked


MultiQuote
slika 1












