[warlord]

Evo iz nekoliko dijelova text o nastanku i počecima "casual"
"kulture"...za večeras prvi dio, ostatak u sljedeći nekoliko navrata kad prevedem sve .... 8)

-----------------------------------------------------------------------


80s FASHION. BIRTH OF THE CASUAL



U očima medija tipični "teenagerski" navijač je još uvijek "prostak" u izlizanim trapericama, prljavoj jakni i tijela punog ožiljaka. Ili je psihopatski skinhead s velikim čizmama i bez pameti. Međutim, ove "pozameneterije" su sada totalno promijenjene.

"Moraš se odjenuti zapravo pronicavo da bi otišao na utakmicu, jer su i svi ostali tako odjeveni. Ako si otišao izgledajući kao "prostitutka" ismijali bi te."
kaže Luke Millington, Tottenhamov vatreni navijač. On je također "casual" dečko koji ne ide samo na nogometne utakmice nego ide do velikih krajnosti da bi se uvjerio da izgleda prikladno odjevenim za tu priliku. Izgledati prikladno odnosi se na sve - oznake koje ukazuju na to koliko si potrošio da bi izgledao tako "casual" - sa poznatom uvoznom markom sportske odjeće koja te može stajati i 200 funti, ili ako to premjestimo u godinu 1983.u otprilike dvije mjesečne ušteđevine.

Trend bi se mogao pratiti unatrag par godina od kada su Adidasove sportske patike i kišni topovi sa kapuljom, počeli prelaziti sa atletskih staza do nogometnih igrališta, tj. točnije tribina. Bili su elegantan odjevni predmet za "momke" koji su morali stajati na otvorenome i kada bi možda morali trčati od ili za suparničkim navijačima. Ali od tada, to je eskaliralo do toga da je Adidas strogo eksluzivna sportska odjevna marka postala znak nogometnih navijaèa koji znaju odabrati modni izbor.
Veæina nogometnog nasilja u to vrijeme je izmeðu maloljetnika, njihovi grupa, često objesno odjevene "dječurlije", kao West Ham Inter City Firm, Leeds "Service Crew!" i Portsmouth 6.57 Crew, svi prozvani po vlakovima kojima putuju na gostujuće udaljene utakmice da bi izbjegli policiju koja stalno prati navijače. Ove ekipe će se i za se potući protiv ekipa s kojima njihov klub uopće i ne igra, a često znaju i članove drugih ekipa po imenima ili reputaciji. No za većinu navijača nogometno nasilje je samo nešto o čemu čitaju u novinama. A oblačenje postaje čak još važnije u natjecateljskom smislu.

Teško je ustanoviti koji klupski navijači su najprije počeli ovu pomamu. Na stranicama "The face" glazbeno/omladinskog magazina, koji je prvi počeo pratiti taj izgled navijača, mogu se pronaći rasprave oko toga koja je "ekipa" bolje odjevena i gdje je način oblačenja za nogomet ustvari započeo. Sudeći po tome Liverpool ili London su mjesta na kojima bi trebalo tražiti najjače i najkasnije trendove u oblačenju sa nogometnih terena.

U Svibnju 1981. Liverpool je igrao protiv Real Madrida u finalu Europskog kupa, na Parku Prinčeva u Parizu. "Pariz Soir" je izvjestio s podsmijehom o Liverpoolovim navijačima i s nekom skepsom. Oni su bili pijani, naravno, no nisu se tukli ni s kim. Oni su "džeparili" po prodavnicama al ne po draguljarnicama ili skupoj elktroničkoj opremi. Tražili su sportske obuću, t-shirts majice i trenirke.
Pogotovo su tražili Nike sportsku obuću , Lacoste majice s vidljivim "krokodilom" sprijeda. Sergio Tacchini i trenirke s amblemom kojim je John McEnro.e preplavio televizijske ekrane nakon osvajanja Wimbledona...

[semper_fidelis]

Trebat će Englezi izmislit neki novi "casual", jer ovo to više nije. Prije su se "maskirali" ovako i da bi se sklonili od pogleda policije, a sad ih policija prepoznaje baš po adidasu, lacosti, londsdaleu i šta ja znam... Sva sreća pa mi kasnimo 20 godina za njima pa imamo još vremena dok i naša policija ne provali taj "đir"
Iznenadio me solidan prijevod (ako si stvarno ti prevodio :? :wink: )

[Radiceva]

Zanimljiv topic,ajd sto prije to prevedi pa stavi.

[Radiceva]

Evo i mali dijelovi knjige koju je napisao jedan engleski navijac,puni naziv knjige je Blades Business Crew .

Navijaci i "navijaci"

Kad je klub potonuo u diviziju 3 i 4 svi navijaci iz vremena dobrih rezultata su nestali. Oni koji su ostali uz Blades-e, posebno na utakmicama vani, bili su oni najglasniji, oni koji su najvise pili, i oni koji su ponajvise zeljeli braniti ime kluba. Buduci da je klub pao na niske grane, zahvaljujuci i upravi kluba, takozvana "nerazumna manjina" ucinila je jedino sto je bilo moguce - da se klub prepoznaje po dobrim tucnjavama. Kako se klub dizao, tako su se pojavile i svecane loze sa ljudima u njima, a naravno i policija. Ta nova klasa navijaca ne samo da zahtjeva vise mjesta kako bi vidjela utakmicu, vec i zahtjeva da njihov dolazak na stadion nece kvariti tamo nekakvi huligani. Kako je televizijska era uzimala maha, tako se sve vise i vise zahtjevalo da policija ucini sve kako bi se "nerazumna manjina" cula, ali ne i vidjela.

Prvi posjet utakmici Blades-a

Na ulazu na istocnu tribinu, tata je pitao, koliko je karta za jednog odraslog i jedno dijete?
15 silinga za vas gospodine a klinac moze sjediti u krilu.
Odmah sam se osjetio toplo, bio sam na stadionu i nisu mi naplatili ni penny.
Ovo je zbilja specijalni klub kad dopusta klincima da sjede na ocevim koljenima. Osjecajuci da ce moj otac brzo krenuti na tribinu, odlucno sam zatrazio da mi kupi cegrtaljku. Nakon svega, imao sam samo 7 godina i nejak glas a morao sam pomoci svom klubu radeci kakvu-takvu buku.

Darlington kraj sezone 1981-82

Jedan od najboljih dana od kada pratim nogomet desio se na kraju sezone 1981-82. Nase gostovanje u Darlington je bio pravi cirkus.
Osigurali smo promociju u diviziju 3 i zadnja tekma na kojoj osvajamo titulu prvaka divizije 4. Svi na utakmicu odlaze u najludjoj moguci obleki, minibusevi i kombiji krcati su gorilama, nogometnim sucima, kaubojima i pingvinima, putuje nas na sjever 11000 iz Sheffield-a. Pili smo u birtiji u centru grada, atmosfera vrhunksa, kad se netko zaderao - Ovdje su!
Odgovor je bio - tko je u kurac tu? Darlington? Ekipa izlazi van iz birtije i vidi ekipu od 100-tinjak navijaca Middlesbrough-a. Nastaje tucnjava izmedju ekipe obucene u Fila-u i Ellesse i ekipe obucene u kostime kokosi i pandi. Middlesbrough bjezi, a ja prvi u koloni koja ih natjerava (obucen kao sivi slon). Odjednom me prestize Pink Panther, zajedno sa dvije kornjace i kaubojem sa umjetnim pistoljem koji vristi po ulici "Yee ha".
Nisam mogao vise, stao sam i poceo se smijati.
Dolazi policija i hapsi kauboja, dva pljackasa banke i covjeka-lizaljku.
Boro nas napada opet prije utakmice sa jos vise ljudi, ali policija sprijecava daljne sukobe. pobijedili smo 2-0 i osigurali prvo mjesto.
Ne mogu se prestati smijati kad se sjetim kako Boro bjezi dok ga natjerava pola zooloskog vrta.

Bournemouth gostovanje sezona 1982-83

Dosli smo u grad, parkirali kombi i otisli na cugu u dio grada poznat po birtijama. Nakon 4-5 litri pive u sebi, krenuli smo ka stadiona. Primjetio sam da nam fali Tim. Mrzio sam ga kad je pijan i tako nepredvidljiv.
Pricekali smo par minuta i Tim se pojavio. Budalas je otisao u 2nd hand shop i kupio obleku kakvu nose stare bakice. Bio je obucen u dugacki ruzicasti kaput sa perjem na rukavima i istim takvim ovratnikom, velikim staromodnim sesirom sa velom , rucnom torbicom i nekakvim divljim salom oko vrata. Ostatak ekipe je usao u isti ducan i 15 "starih dama" je bilo spremno za odlazak na utakmicu. Konjoglavi (znate zasto je dobio takvo ime, izgledao je bas tako), nije mogao naci nista prikladno za obuci, pa je kupio turban i veliki narandjasti sal.
Na utakmici smo bili u centru paznje. Pobijedili smo 1-0 i nekoliko nasih navijaca je utrcalo na teren pozdraviti igrace zbog dobrog rezultata.
Napala ih je ekipa domacih. To je to: par stotina nasih utrcava na teren, a medju njima 15 "starih dama", mogu samo zamisliti reakciju onih koji su to gledali sa svojih mjesta na tribini. Bournemouth-ovi huligani bjeze na svoju tribinu, a Blades-i se vracaju na svoj gostujuci kraj pozdravljeni od ostatka ekipe iz Sheffield-a koja je ostala na stajanju.
Nakon utakmice, izlazeci sa parkiralista, naljecemo na veliku ekipu skinsa.
ekipa u prvom kombiju je spremna za akciju, a isto tako i mi.
Konjoglavi sjedi uz otvoreni prozor na kombiju jos uvijek sa turbanom na glavi. Jedan od skinsa veli - Paki bastard i pljuje konjoglavog, koji skida turban i krece u akciju kojoj se prikljucuju ostali i skinsi su potjerani.
I dan danas mi je smijesno kako je konjoglavi popizdio, ne zato sto ga je skins pljunuo, vec zato sto ga je nazvao pakistancem (opaska - decko nije paki )

[Radiceva]

Leeds gostovanje sezona 1984-85

Dugo ocekivano gostovanje, nakon svinja (pogrdni naziv za navijace Sheff.Wed.) najvise mrzimo Leeds Utd. U pola 10 ujutro centar grada svjedoci ukrcavanju preko 200 Blades-a u 4 autobusa. U posljednjem trenutku odlucujemo se stati u wakefield-u (gradic blizu Sheffield-a), skupiti se i krenuti rutom za koju policija ne ocekuje da cemo krenuti.
U wakefield-u nas se skuplja jos, sveukupno 300-tinjak sa napomenom da dodatak i nije bas prva ekipa. Krecemo za Leeds sa vozacem koji zna posao i fura nas u grad po ruti gdje policija sigurno nece biti.
Dosli smo u centar i Leeds-om se ori "Sheffield, Sheffield", naviaci Leeds-a izlaze iz okolnih birtija i ne mogu vjerovati. Brojcano nadmocni, nakon kratke sore, potjerali smo ih iz centra grada. Dolazi policija i prati nas na Elland Road. U blizini stadiona, pojacana ekipa leeds-a krece prema nama, zbilja su izgledali impresivno. Nekoliko nasih procijenjuje da je broj policajaca koji nas prati nije dovoljan da nas zadrzi i krecemo uz urlik prema Leeds Service Crew. probija se policijska pratnja i dolazi do sore izmedju navijackih grupa, nakon cega se Leeds povlaci 15-tak metara. Dolazi jos policije , koja hapsi nekoliko vodecih ljudi i nastavljaju nas sprovoditi do stadiona. Prolazeci pokraj velike livade, Leeds nas napada ciglama, pokusavamo opet probiti policiju, ali ovaj put ne ide.
Na stadionu, Leeds na svojem Kopu izgleda impresivno .
Nalazimo se nedaleko od niih i u jednom trenutku se svi navijaci Leeds-a ustaju kao jedan i uzvikuju - Sieg heil, Sieg heil. Ruke su im se kretale kao da su na istoj spagi. U to vrijeme, Leeds service Crew je bila najrasistickija ekipa u engleskoj, sa njima se mogao mjeriti jos jedino Chelsea.
Nas odgovor je bio takav da smo sve svoje crnce podigli na ramena koji su odgovorili Leeds-ovima sa istovjetnim Sieg Heil.
Tada, da pokazemo postovanje nasim crncima, svih 300 vrhunskih decki pomijesanih sa ostalih 4000 ljudi iz Sheffield-a krece sa pjesmom postovanja prema svakom nasem crncu na melodiju iz 1978 Black Betty.
"WOh-oh, Black Paul,bam ber lam, woh-oh, Black Terry, bam ber lam"
Ne znam koliko je to trajalo i tko je zapoceo, ali nismo stali pjevati uz pogo ples sve dok valjda nismo spomenuli svakog crnca koji je sa nama.
Cijelu sprdacinu smo zavrsili sa pjesmom - "kako je to bjezati u svom gradu?"

Cardiff City doma sezona 1982-83

Cardiff City je naganjao promociju i imali su veliku ekipu koja ih je pratila na sva gostovanja. Znali smo da ce se pojaviti u velikom broju, pa ipak nas se skupilo tek 20-tak u Blue Bell birtiju u centru grada do 11.30.
Dolazi jedan od nasih i kaze nam da je Cardiff u bircu The Globe koji se nalazi preko puta kolodvora. Bez puno razmisljanja krecemo u akciju, kad smo se priblizili bircu, Cardiff nas je snimio i u sekundi je ekipa od 150 ljudi izasla iz birca. Odlucili smo pokupiti sve sto nam dodje pod ruku i pricekati da nam se gosti priblize. Izgledali su dobro u sarenoj sminkerskoj obleki kako su nam se priblizavali. Sora je pocela i drzali smo se dobro jedno vrijeme. Tada se Cardiff rasirio i bilo ih je tesko zadrzati. Imao sam komad drveta od cca pola metra u ruci kojim sam uspijevao braniti poziciju na kojoj sam se nalazio. Malo dalje , Cardiff i nasi su imali soru na kratkoj udaljenosti jedni od drugih, pravi fight sakom na saku. Bili smo malobrojniji i poceli smo se povlaciti, ubrzo je uslijedio polic na usranom velskom naglasku - zgazimo ga. Moj frend waz se jos uvijek pokusao tuci iako je na njemu bilo 15 protivnika, krenuo sam u pomoc jos uvijek drzeci svoje oruzje(u to vrijeme bio mi je najbolji frend i znao sam da bi i on krenuo u pomoc meni) . Come On - zavikao sam masuci palicom oko sebe istovremeno naslanjajuci ledja uz ledja sa wazom odvracajuci pljusak udaraca kako smo znali i umjeli. Uhvatio sam waza za ovratnik i pokusao pobjeci vukuci ga za sobom.
Bas kad sam pomislio da smo se izvukli, netko me uhvatio za ruku i usprkos svim mojim pokusajima slobodnom rukom nije pustao. ostali su se poceli priblizavati, u panici uspio sam se otrgnuti uz glasni "rrrrip", sto je znacilo da sam slobodan ali bez rukava od jakne. Kad smo napokon dosli na sigurno, waz i ja poceli smo se smijati gledajuci jedan drugoga, malo zbog stanja u kojem smo bili, malo zbog olaksanja.
Vracamo se na London road, treba skupit vecu ekipu. Cardiff se krece prema stadionu, a mi im krecemo ususret. tucnjava je izbila blizu crkve Sv. Marije (opaska - cca 300 metara od stadiona). Cardiff je imao strasnu ekipu, moram priznati. Uspjeli smo ih natjerati na povlacenje, ali nisu bjezali. Dolazi policija i sprovodi cardiff na stadion. Poslije utakmice policija prati cardiff na kolodvor i zabava i sora za taj dan je gotova.
Naucili smo lekciju - uhvaceni smo na spavanju.

Birmingham City doma sezona 1983-84 Battle Of the Tramway

Jedna od najzescih tucnjava u kojoj sam bio je sa Birmingham City-evim Zulu Warriors-ima u trecoj rundi FA Cup-a.
Skupili smo dobru ekipu koja ce sacekati Zulu-e, jednu od grupa sa najjacom reputacijom na Otoku. Wednseday je sito igrao FA kup doma taj dan, sto je bilo vrlo rijetko da policija u Sheffield-u dopusti da oboje igramo isti dan doma. Nakon nekoliko rundi pica po birtijama u centru grada odlazimo na London road. Bili smo frustrirani jer u centru nije bilo ni Birmingham-a ni wednesday-a. London road je ulica koja se nalazi paralelno 100-njak metara od stadiona i u njoj se nalazi desetak birtija u kojima se pije kako na dan utakmice tako i kroz tjedan. Ulazeci u birtiju Pheasant, doznajemo od nasih da Birmingham pije u britiju Tramway, 60-tak metara udaljenoj od nas. Krasno, dok mi trazimo po gradu, zulu pije u nasem dvoristu. Nitko ne narucuje cugu vec svi odmah krecemo u kratku setnju do tramway-a.
Birmingham primjecuje nas pokret i izlazi nas pozdraviti. Sora pocinje.
uspijevamo ih potisnuti u birtiju, sva stakla pucaju. kroz razbijene prozore svasta izljece van i vraca se unutra - stolci, case, flase, biljarske kugle, cak i starinski mac. Sve ovo traje bar 5 minuta a policije nema.
inace je London road bukiran policijom, ali nekim cudom ne danas.
kako se sukob nastavio, 30-tak zulua koji su pili u birtiju 30-ak metar dalje uz put od tramway-a dolazi u pomoc svojima, uz put usavsi u obliznju ducan gradjevisnkog materijala gdje uzimaju lopate i ostali alat.
Vecina nasih, ugledavsi mlade crnce naoruzane svim i svacim polako se povlaci. Tada Sherpy, stariji Barmy Army Blade utrcava medju naoruzanu ekipu, znak za nase da mu se pridruze. Zulu malobrojniji od nas bacaju alat i bjeze. natjeravamo ih skoro do stadiona gdje prvi put srecemo policiju. Na utakmici, sora izbija na istocnom stajanju (John street stand).
kako je utakmica zavrsila nerjeseno, moramo odigrati ponovljenu utakmicu u Brimingham-u za 3 dana. Odlazi nas 150 i imamo dobru soru pred samu utakmicu.
Na stadionu, zulu se nalazi na stajanju blizu naseg sektora i prijete preko ograde. Najaktivniji je veliki crnac koji se dere - dobit cete poslije utakmice, mi cemo.... Prekid. Nas crni Paul presjekao ga je usred recnice sa - zasuti crncugo! Poceli smo se valjati od smijeha, a crni Brummie nemre doci k sebi, skace ko divljak i dere se - ti si jebeni crnac!
Nakon utakmice nista posebno, Brimingham napada ciglama, izmjenjuje se par plotuna, ali policija je uz nas i njih i to je sve.

[Radiceva]

Chelsea gostovanje sezona 1991-92 A bridge too far

Do 1992 nasa ekipa je stekla dobru reputaciju sukobljujuci se sa svima sa kojima smo
Se sastajali.Kad smo izvukli Chelsea u cetvrtfinalu FA kupa, svi smo bili zadovoljni.
Chelsea Headhunters su bili vjerojatno najjaca ekipa u zemlji. Ako uspijemo doci do sore
Nasa reputacija bi mogla jos porasti. Nasa ekipa je imala 100 prekaljenih ljudi, s tim da se
Moglo skupiti 250 iskusnih boraca za ake utakmice. Svi smo bili frendovi i poznavali se dobro.
Po prvi put su neki nasi primili prijetece telefonske pozive od tipova sa londosnkim naglaskom. Nije trebalo biti posebno pametan da se shvati kako je brojeve telefona dao Errol,
Wednesday koji je znao ekipu Chelsea-a. Pojavile su se glasine kako ce se udruziti Chelsea i wednesday koji je isti dan kao i mi, igrao protiv Arsenala.Nisam u to puno vjerovao, Chelsea nije trebao pomoc.
U londonu smo se skupili u birtiji world's end, blizu Camden stanice podzemne zeljeznice.
Ekipa od 90 ljudi bez glumaca i klinaca. Nasa izvidnica se vraca sa informacijom da je vidjelo
Nekolicinu wednesday-a. Izgleda da su se ipak udruzili. Cuga se ispija, primjecen je jedan wednesday sa dva Chelsea-eva. Pokusavam zadrzati nase koji izlaze iz birtije jer je ocigledno
Rijec o zasjedi. Ostanite u birtiji, neka dodju oni k nama – vicem, ali nitko me ne slusa.
Razlog zbog kojeg sam htio da ostanemo u birtiji je sto smo tamo imali prirucni materijal u casama, flasama, stolcima i ostalom koji bi nam pomogao pri jurisu. Ovako smo izasli na cestu samo sa sakama. Ipak je ovo London i trebamo se potuci sa Chelsea-em, nevjerojatno kako smo naivni. Hodamo i ja svima oko sebe govorim kako je ova akcija glupa. Nakon 300
Metara zacuo se urlik. Ne vidim sta se desava osim da nasi trce i skacu okolo, nalazim se na zacelju, 50 metara od cela nase grupe. Trcim prema celu, signalna raketa leti prema nama.
Tada sam pozalio sto nismo ekipa sa cvrsom hijerarhijom.
Pocelo je udaranje rukama i nogama i taman kad sam dosao na samo celo grupe, nasi krecu u povlacenje. Vicem stani!
Celni Chelsea ima veliki Bowie noz kojim mase oko sebe kao da je sam Zorro. Jasno mi je zasto se povlacimo, Chelsea je naoruzan do zuba. Jebes nas i nasa pravila, samo sake i cipele.
Ajde picke, dodjite – dere se Chelsea sa drvenom palicom u rukama. Sekundu poslije pogadja me biljarska kugla u rame. Raggy uljece medju njih i biva zarobljen. Veliki Chelsea sjedi na njemu kao lovac na lovini. Nekolicina nasih utrcava i vadi Raggy-a van. Povlacimo se i svi urlaju – stani, stani jebem mu, ali jednom kad se krene u povlacenje, tesko je opet postaviti stvari na svoje mjesto, narocito kad je protivnik naoruzan sa svim tim oruzjem.
Povlacimo se natrag u birtiju, ulazim na sporedna vrata, uzimam stolac i zauzimam poziciju na vratima. Prikljucuje mi se Mad Dog i zajedno cekamo Chelsea. Nasi prolaze pokraj nas i
Ulaze na glavni ulaz, Chelsea prolazi pokraj vrata koja branimo Mad dog i ja. Medju njima je Errol, wednesday, koji me pogleda, vidi da drzim stolac i klimne glavom. Znali smo se dobro i ovo je bio prvi put da je vidio moja ledja.
Drkadjije, dodjite kasnije na Leicester square, tada cemo i mi biti naoruzani – dere se Mad Dog. Dolazi policija sa svih strana i tjeraju nas u podzemnu zeljeznicu. Sjedajuci u vlak govorim ekipi oko sebe – rekao sam vam, trebali smo ih pustiti da oni dodju do nas, uvijek nose oruzje sa sobom, ispali smo naivni.
Na sljedecoj stanici drib trci po platformi i dere se - tu su, ajmo! Izlazimo van a u drugom vagonu se nalazi 20 Chelsea-a koji prihvacaju fight sa nasima koji pokusavaju uci u vagon.
To je sigurno dio njihove prve ekipe, jer nema klinaca i vrlo brzo su se postavili spremni za tucnjavu. Medju njima su i dva wednesday-a, jedan od njih je Errol. Ima nas previse i nisam ni uspio doci do vagon, a da ne pricam o nekakvom udaranju. Trcim u drugi vagon pracen nekolicinom nasih, utrcavamo sa boka i sad ih imamo u kljiestima. Chelsea se drzi dobro jos jedno vrijeme, brane se ledja uz ledja i pokusavaju odbiti nase nastraje, a zatim pocinju padati, hrpa tijela pokusava se obraniti. Dva wednesday-a su na dnu hrpe, jedan Chelsea je onesvjescen i samo mu viri glava iz hrpe. Jedan od nasih tuce sa zeljezom na cijem vrhu je globus od tvrde plastike, nasi okusavaju izvuci errola iz hrpe, u jednom trenutku su mu otkrivena ledja i jedan od nasih ga pokusava dohvatiti komadom stakla, uspio sam ga sprijeciti. Poprksan sam krvlju po licu i puloveru. Dolazi policija i mi se vracamo u svoj vagon. Skidam pulover i vezem ga oko sebe, nakon 5 minuta hitna i policija odvoze Chelsea.
Dolazimo na Fulham Broadway stanicu i policija nas prati na stadion. Sa sestoricom uspijevam izmaknuti policiji i krecemo na nekolicinu Chelsea odmah preko puta. Tipovi su igraci, cekaju nas i pocinje sora koja kratko traje jer utrcava policija. Utakmicu gubimo 1-0
I 6000 Blades-a je razocarano. Chelsea-ev Vinnie Jones je dobio zuti karton nakon cijelih 5 sekundi utakmice nakon sto je potrgao Dane Whitehouse, igraca rodjenog u Sheffield-u, koji ga je krenuo driblati (kad je Vinnie igrao za nas par sezona ranije protiv Manchester city-a bio je nesto sporiji – za zuti karton mu je trebalo 7 sekundi). Uvijek sam Vinnie-a smatrao prosjecnim nogometasem, ali sam se divio njegovoj zelji da pobijedi.
Nakon utakmice, vracamo se na Camden stanicu nadajuci se da je Chelsea negdje u blizini.
U birtiju world's end nas ne pustaju redari pa odlazimo u manju preko puta u kojoj dominira boksacki interijer. Nakon dva sata odlazimo na Leicester Square i nalazimo Chelsea.
Rekli smo da cemo doci i bili su toliko fer da nam daju priliku da izravnamo rezultat.
Sukob je kraci od minute, jer sa svih strana dolazi policija. To je bio kraj vrlo dugackog dana.
Mogli smo popraviti svoju reputaciju, ali mi jednostavno nismo ekipa koja hoda okolo sa nozevima i ostalim oruzjem. Sa boljom organizacijom i vodjom stvari bi izgledale vjerojatno drukcije, ali nitko nije zelio preuzeti tu ulogu koja sigurno vodi prvo na sud, a zatim u zatvor.

BBC protiv policije

U 80-tim su neredi na zadnjoj utakmici sezone bili uobicajena pojava.
Kad je 1984 dosao Wimbledon, poraz od 2-1 ostavio je frustriranim
23000 ljudi jer nam je izmakla promocija. Preko 1000 ljudi se skupilo
na dnu Bramall Lane-a. To je bilo vrijeme vrhunca rudarskih strajkova,
kada su tenzije izmedju radnicke klase juznog Yorkshire-a i «milicije»
Maggie Thatcher bile vrlo visoke, blago receno. Rudarska naselja
Okruzivala su Sheffield i masa nasih je poznavala rudare i suosjecala
Sa njihovim problemima. Nitko nije imao povjerenja u policiju.
12 policajaca na konjima podrzano sa 60 pjesaka krenulo je razbiti
nezadovoljnu masu.Docekani su kisom kamenja i cigli. 2 konja su pala,
a jedan konjanik izbacen iz sedla i napadnut. Policija je natjerana u bijeg
Bramall Lane-om. Scena galopirajucih konja u bijegu i razvaljenih
Policijskih vozila zivjet ce u mojem sjecanju zauvijek. Kasnije u gradu je
Unisteno jos vise vozila, 28 ljudi je uhiceno.
Mislio sam da se takve scene iz 80-tih vise nece ponoviti, ali kraj sezone
1998-99 pokazao je da se povijest moze ponoviti kad ekipa poludi, a
policija nema dovoljne snage da se dobro postavi.
Ocekivali smo sudar sa navijacima gostujuceg Bristol City-a, ali oni nisu
Dosli sa ekipom, pa smo se okrenuli starom, dobrom neprijatelju – wednesday-u.
Taj dan su igrali sa Nottingham Forest-om vani i imali su manju ekipu za soru, pa smo ih krenuli docekati pri povratku iz nedalekog Nottinghama. Provjereno je vrijeme dolaska vlakova i oko 200 nasih se skupilo u birtiju preko puta kolodvora. Dolazi izvidnik i kaze
stigli su, ajmo. 200 ljudi krece na kolodvor gdje ih ceka 80 policajaca sa psima i
isukanim palicama. Dolazi i par kombija sa specijalnom policijom. Wednesday je uocljiv iza policije i nekoliko nasih pokusava doci do njih, ali su uhiceni. Dvojica nasih se odupiru hapsenju i tada je krenulo. Sa urlikom nasi krecu sakama na isukane palice. Vidjelo se da je policija sokirana i uplasena salvom boca i casa koja doljece k njima. Prvo se povlace,
zatim se okrecu i bjeze u unutrasnjost kolodvora. Wednesday koji je prije 2 minute navijao
na nase pokusaje da dodjemo do njih sada bjezi rame uz rame sa policijom. Policijski kombiji ostaju na sred ulice, napusteni sa otvorenim vratima. Ja sam ostao van kolodvora, postoji samo jedan pobjednik kada napadnes policiju, prije ili kasnije. Cijeli prostor kolodvora je pokriven video nadzorom i znao sam da ce se snimke analizirati i da ce kasnije uhicivati ekipu
doma. Vec vidjena stvar kad se postavis na Sheffield-ove najbolje – dirni ih i oni ce tebe,
uhitit ce te samo zato jer im se ne svidja gdje jedes hamburger.
Upravo kad sam krenuo mobitelom nazvati doma, okruzilo me 10 policajaca.
Sta organiziras? – pita jedan zajapureno. Piletinu i rizu-velim. Oduzimaju mi mobitel i pocinju naguravati i navlaciti. Zovem doma i pokusavam naruciti dostavu klope doma – pokusavam ih uvjeriti. Na display-u vide da pise «doma», vracaju mi mobitel i naredjuju da odjebem iz grada ili cu biti uhicen. Odlazim , a negdje iznad glave nadlijece helikopter.
Scena od birtije do kolodvora lici na Beirut. Kamenje i razbijeno staklo svugdje.
Odlazim prema obliznjoj birtiji na jednu pivu. Tri redara stoje na ulazu i vele da ne mogu unutra. Znaju da sam Blade, ali buduci da je okolo dovoljno vruce, a policija nadrkana,
Prolazim pokraj njih i drito na sank. Krecu za mnom, ali odustaju, vide da nema smisla.
Sa pivom u ruci, vracam se ka ulazu i velim redarima. Gledajte decki, zao mi je, ali murija
Je nadrkana i na repu su mi. Sta se uopce desilo- pitam praveci se neinformiranim.
Nemoj me jebati da ne znas? United-ovi decki su stjerali 100 policajaca u kolodvor. Ovi su se usrali, nikad prije to nisam vidio – odusevljeno mi veli jedan redar.

[Black boy on the moped]

Dobre price, stavi josh koju ! :wink:

[SS-Trooper]

ocemo josssssssss

[semper_fidelis]

Quote

ocemo josssssssss

Čekaj da prevede

[warlord]

Quote

Quote

ocemo josssssssss

Čekaj da prevede

Evo prevedno... 8)

--------------------------------------------------------------------------------------

…..'Lažne’ nisko-kvalitetne majice u kompletu sa torbom i "krokodilom", mogli su se kupiti po uličnim pijacama u Londonu, kako bi se mogla na 'slabije etikete’ prišiti one čvršće i bolje. Neki očajni klinci čak bi prerzivali etikete od orginalnih dok su one još visile u robnim kućama – magazinima robnih kuća. No pravi poznavatelj bi mogao uočiti lažnog “krokodila” miljama na daleko i otkriti činjenicu da je ili imao novca da plati 25 funti za majicu kratkih rukava ili uzeti “bočicu” izaći van i nazdraviti.


Bitno je da primjetiš utjecaj toga da imaš dovoljno novca u džepu u ova depresivna vremena. Mnogi rade a drugi ne baš previše na tome da izgledaju kako treba Subotom popodne . Bande klinaca su počeli “oporezivati” doslovno uzimajući majice i jakne sa tuđih leđa. U suprotnom bi se okrenuli pljačkanju dućana u takvim razmjerima, da su neke robne kuće prestale izlagati one artikle koji su bili najtraženiji na tom tržištu.


Kako je jedan Liverpoolov “sccally” rekao: “Londonske utakmice su odlična isprika da ide se ide u krađu. Zašto bi se tukli kad možete dobiti dobru opremu?”
No prodavaonice poput M.C. Sport u Liverpoolu i Stuarts u Londonu Uxbridge Road nisu se mučile s takvim problemima. Stuarts, na primjer, u maloj trgovini s pola tuceta pomoćnika i mnoštvom dječurlije, često praćene sa roditeljskim nepovjerenjem, koji bi čekali da predaju 10 funti za veliki izbor popularnih marki odjeće. A vani na vratima prodavnice je stajao natpis “ Dioničari Farahs i Gabiccis”, ali Farah i Gabicci cardigans (džemperi) su već tri godine van mode a Stuarts su proslavili podešavanjem i povećanjem vrijednosti svojih dionica puno brže nego što on ikada mogao promjeniti svoj znak.

Smješten u Shepherd’s Bush, koji je domaći teritorij za QPR, Chelsea i Fulham usputno, ali je izgradio takvu reputaciju (ugled) da bi klinci svuda sa juga dolazili tu po najnovije modne trendove. Jedno jutro su čak nudili i vodeće ljude koji bi došli tu specijalno iz Middlesbrougha da posjete tu prodavnicu.

Devetnaestogodišnji Sean Doherty, navijač QPR iz Hillingdona, radi kod ‘Stuarts’ i opisuje sebe kao ‘profesionalno ležerno odjevenog’. Pruge i crte su “in” – kaže ono najnovijem uzorku koji izaziva entuzijazam u prodavnici, “a karo je definitivno “out”. Kod ‘Stuarts’ on pomaže novopridošlicama da bolje razumiju zaporke na nogavicama njihovih Tacchini trenirki i ističe im koji Pringle je ‘de rigueur’ ovaj tjedan.

“Nekad sam bio skinheads” , on objašnjava “ali nakon Southall izgreda i lošeg publiciteta o skinheadsima nisi mogao ići nigdje. Svi su mislili da donosiš nevolje. Tetovaže na obadvjema rukama svjedoče o njegovoj prošlosti, ali sada je on postao primjer uredno-podšišanog mladića: kosa je urednog friza, njegov glas je tih. Glomazni suveren prsten na njegovoj lijevoj ruci i lančić oko vrata su sve dijelovi koji pokazuju takav utjecaj. “Ruke moje djevojke su prepune zlata”, kaže on sa očiglednim ponosom. “Kvalitet je važan. I etikete pokazuju koliko neka stvar košta. Ako nema etikete, kako bi drukčije ljudi znali koliko si ti potrošio?”.
On računa da njegov prosječni raćun za odjeću je negdje oko 200 funti mjesečno. “Kupim nešto novo svakog tjedna. Moraš održavati svoju odjeću u trendu. I naravno, sve mora biti oprano, osušeno uredno I ispeglano. Ove stvari su jako važne.” Kada ga se upita zašto je tako životno važno pitanje kako se obući za nogometnu utakmicu, Sean odmahne glavom – pitanje je preočito da bi bio potreban odgovor na njega. “Volim ići vani navečer”, on jednostavno kaže “Publika je tu – tako da na vidjelo dolazi odjeća”


No ipak, na široj nogometnoj pozornici, povjerenje ovih jako varijabilnih stilova je tako pomješano da već postoje razne reakcije. U Liverpoolu, nedavno, mnogi od starijih “scallies”, veterani trogodišnje vrednovanja gonjanja modnih trendova I poznatih marki su istupili iz trke I prepustili mjesto 13-godišnjacima I 15-godišnjacima da iznuđuju novac I 40 funti od svojih roditelja za najnovijeg ‘Scott’ I ‘Lyle’ ili ‘Lacoste’ džemper.
Oni su usvojili tzv. “scruff” stil- koji je bio prva reakcija na uglađeni stil i izgled, jakne od tvida su zamjenile Fila trenirke a izgužvana antilop koža se nosi umjesto Diadore.


No, u Londonu se još uvijek nosi ležerni stil kako djeca svih uzrasta predaju u ruke više novca Kappa-i i Head-u. Postoje priče o pravim pozerima koji bi kupovali u Bond Street po cijenama Diora, Aquascutum i Gucci samo da bi ih kasnije nosili na nogometnu utakmicu.
No, postoji li tu besmislica u stvarnoj igri oko stajanja na tribinama. Pjevanje, na kraju krajeva, je isto tako u trendu kao i traperice, sjedne kad tad na svoje mjesto.
Sezonske karte su još jedan statusni simbol ovih dana. Poput odjeće, to je bedž, oznaka, bogatstva u teškim vremenima.



The end

Tako su to radili Englezi....
8)

------------------------------


Preuzeto sa Love street division *Saint mirren soccer casuals*