[semper_fidelis]

Svjetski i Olimpijski prvaci... kako fino zvuči

[every go]

INTERVJU: VLADO ŠOLA, VRATAR HRVATSKE RUKOMETNE REPREZENTACIJE I JEDAN OD JUNAKA FINALA S NJEMAČKOM
Lino već ima paklene planove za budućnost!

Vlado Šola zasigurno je jedna od najkontroverznijih osoba hrvatskog, ali i svjetskog rukometa. Na sebe je najviše privukao pozornost prošle godine na svjetskom prvenstvu u Portugalu. Jedan razlog su fantastične obrane, a drugi je ekscentrična pojava: jarkocrveno obojena kosa i bradica. S novinarima je na ti, snalazi se i u najškakljivijim pitanjima, tako da je s njim užitak raditi intervju. U Hrvatskoj kući, samo nekoliko sati nakon fantastičnog trijumfa u finalu olimpijskog turnira, nasuprot meni sjeo je veliki sportaš - s cigaretom u jednoj i pivom u drugoj ruci.
PRELAZI NA "KUBANKE"
Ne moram te ni pitati za poroke. Vidim i sam. Koliko popušiš dnevno?
- U normalnim okolnostima jednu i pol kutiju, a u nenormalnim dvije, pa čak i više!
Koje su to nenormalne okolnosti?
- Pa, recimo, kada smo na pripremama, kada napetost raste pred utakmicu. U svakom slučaju kada je prisutna pojačana nervoza.
Očigledno da to ne smeta tvojim igrama.
- Ma neee! Da osjetim u bilo kojem trenutku da mi cigarete smetaju ja bih ih smjesta bacio! Eeej, čekaj malo, otvaraju šampanjac! Moram ići, vratit ću se brzo!
Pomislio sam da ću ostati bez intervjua, no nakon dvije-tri minute Šola se vratio s cigarom u ruci! Što je sad to? Prelaziš na "kubanke"?
- Ma ne znam što je ovo. Nije baš fino. Ali uskoro ću uživati u pravim "kubankama".
Misliš ženama?
- Nedajbože! Da moja Nataša to krivo protumači. Idem igrati u mađarski Vezsprem, a suigrači će mi biti Kubanci s mađarskom putovnicom Carlos Perez i Ivo Diaz. Oni su mi obećali da će me redovito opskrbljivati cigarama.
PROBLEMI S BOJOM ZA KOSU
Što Vlado Šola radi privatno?
- Ništa. Ha, ha, ha. Išao sam u školu za primijenjenu umjetnost i završio za fotografa. Već sam spomenuo suprugu Natašu, koja je diplomirani defektolog i akademski slikar. Imamo kćerku, koja se zove Luka, koja odlično govoro francuski i njemački i izvrsno slika. Iako ja imam smisla za slikanje, Luka je svoj talent naslijedila od mame.
Kćerka ti se zove Luka? Zar to nije muško ime?
- Mi smo ti jedna otkačena familija. Svidjelo nam se to ime i kada smo dobili kćerku, nismo ga htjeli mijenjati!
Planiraš li proširiti obitelj?
- Radim na tome! Voljeli bismo imati još djece. No ubija nas odvojenost. Evo, sada ćemo prvi put biti odvojeni tijekom cijele sezone. Naime, ja u Vezsprem idem sam, a Nataša i Luka ostat će u Zagrebu.
Nemaš nikakav hobi?
- Ne. Nemam vremena za to. Doduše, volim glazbu i imam veliku kolekciju CD-ova. Nekoć sam volio kartati, ali su nam to zabranili u reprezentaciji, tako da više ni to ne radim.
Vidim da si i ovdje ostao vjeran tradiciji i bojenju kose u crveno. Samo, to je nešto svjetlija varijanta?
- Ma pusti. Sve sam prevrnuo u Zagrebu i ovdje u Ateni i nisam uspio naći onu boju koju sam koristio u Portugalu. Tada sam boju nabavljao u Francuskoj. To ti je neka specijalna boja marke "Loreal". Ovdje sam kupio nešto slično, ali drugi dan umjesto crvene - imam narančastu boju. Posljednji put sam se obojio uoči Grka i pogledaj čemu sada sličim!
"KOD TAUBEKA DVA"
Čujem da se bacaš u ugostitelje?
- Ha, ha, ha. Igor Vori i ja otvorit ćemo birtiju "Kod taubeka dva" u Sesvetama. I ne znam što je to "taubek", ali nema veze. Inventar će biti od starog namještaja koji ćemo skupljati po ulici i... Hej! Pa ti to zapisuješ! To je samo naša interna šala...
Vratimo se nešto ozbiljnijim temama. Ova zlatna medalja na neki ti je način satisfakcija za Atlantu '96., koju si propustio kao prekobrojni vratar.
- Dugo me je to peklo. Bilo mi je izuzetno teško kada mi je tadašnji izbornik Velimir Kljajić rekao da otpadam iz kombinacija. No dobro, ova zlatna medalja definitivno je izliječila sve rane. Tijekom ovih osam godina prilično sam sazrio, motiva mi nije nedostajalo i sve mi se to vratilo kroz svjetsko i olimpijsko zlato.
Jesmo li sada definitivno najbolji na svijetu?
- Jesmo! Dobro, priznajem da je Argentina bolja, ali to činim samo zbog Maradone.
LINO VEĆ SMIŠLJA PAKLENI PLAN
Nedostaje ti samo europska kruna. Lino mi je u šali rekao da ga to ne zanima, jer je to ipak regionalno prvenstvo!
- Ha! Lino je strašan. Moram reći kako je to najbolji strateg i analitičar s kojim sam radio u svojoj karijeri. Znam da je on to rekao u šali. Poznavajući Linu, on već sada, dok mi ovdje slavimo, smišlja pakleni plan za Europsko prvenstvo, koje će se održati 2006. godine u Njemačkoj. Već vidim: u finalu Njemačka - Hrvatska na Schalkeovom stadionu Arena pred 40.000 gledatelja...
Kada ste odlazili u Atenu, nije bilo previše onih koji su vjerovali da možete do medalje.
- Većina ih je pričala kako idemo doma 24. kolovoza, nakon utakmica u skupinama. Već su bili planovi kako ćemo ranije na čarter. Sve smo ih demantirali. Tu strašno veliku ulogu ima Lino, koji je samo šutio i radio.
Kada ste počeli pobjeđivati, nevjerni Tome su utinuli. No i vaše su izjave bile zakopčane do grla, u stilu: nemojte nas pitati što će biti sutra.
- Naš cilj je bio ići utakmicu po utakmicu. Nije bilo euforije ni jednog trenutka. Nakon svake pobjede shvatili smo da možemo još jače i još bolje. Kada smo došli do Španjolske, mislili smo da smo do tada dali 100 posto. Međutim, Španjolce smo "ubili" i tek tada smo shvatili da ova momčad nema limita!
DVA PUTA ZASPAO U AUTOBUSU
Imali ste i neuobičajene termine odigravanja utakmica, od jutarnje u 8.30 do večernje u 18.30. Kada je bilo najteže?
- Protiv Koreje smo igrali onu jutarnju tekmu. Budili smo se praktično u zoru. I ne znam koliko je bilo sati. Dan prije odradili smo trening u tom terminu. Priznajem da sam dva puta zaspao u autobusu. Ipak, to je bila jedna od naših najboljih utakmica.
Uoči finala Nijemci su davali izjave u stilu kako će se konačno osvetiti Hrvatima za poraz u Portugalu...
- Oni su samo htjeli privući pozornost na sebe. Ova njihova generacija je na zalasku karijere i osim europske titule nisu ništa osvojili. Jedna mala Hrvatska im je dva puta stala na put, u finalu svjetskog prvenstva u Portugalu i sada u Ateni. Oni još nisu shvatili da je rukomet kolektivni sport i da tu ne pobjeđuju pojedinci. Mislim da smo im to mi najbolje demonstrirali. Jednostavno, neka uče od boljeg...